Povijest barkoda
Barkod je izumljen krajem 1940-ih i od tada je stekao ogromnu važnost za automatsku identifikaciju i prikupljanje podataka u raznim industrijama. Danas je svugdje, koristi se u bezbroj primjena, od supermarketa do medicinskog područja. Pa odakle je došao? Ovaj članak prati povijest barkoda, promatra što mu je prethodilo, opisuje kako se razvio sustav barkodova i razmatra gdje se koristi i kamo ide.
Automatsko prikupljanje i pohranjivanje robe i informacija nije nova ideja. Mehanički okviri za brojanje i bušene kartice već su to radili u 19. stoljeću. Četrdesete godine 20. stoljeća donijele su prve pokušaje korištenja optičkih kodova za prikupljanje podataka. Nikada se nisu primili jer je tehnologija bila teška, a upotreba ograničena. Barkod je konačno omogućio automatsko prikupljanje podataka.
Barkod seže do dvojice studenata Sveučilišta Drexel u Philadelphiji, Normana Woodlanda i Bernarda Silvera. Četrdesetih godina 20. stoljeća njih dvojica su krenuli u potragu za načinom automatskog prikupljanja podataka. Eksperimentirali su s raznim optičkim kodovima koji bi se mogli tiskati, lijepiti ili slikati na ambalaži. Željeli su sustav koji je jednostavan za ispis i čitanje, izdržljiv i jeftin za proizvodnju.
Godine 1949. Woodland je došao na tu ideju. Sjetio se Morseove abecede koju je naučio kao izviđač i vidio je da se niz linija i praznina može jednostavno i pouzdano pročitati. U trgovačkom centru u Miami Beachu, Woodland je sjedio na plaži i crtao linije i praznine u pijesku, oponašajući Morseovu abecedu kako bi testirao hoće li taj pristup funkcionirati za prikupljanje podataka. On i Silver izgradili su prvi prototip barkoda iz njega, običan uzorak linija i praznina.
Pretvaranje toga u praktičan sustav trajalo je nekoliko godina. Tijekom 1950-ih razne istraživačke skupine radile su na kodovima koji bi se mogli koristiti u industriji. Jedna važna prekretnica bio je Bullseye sustav barkodova, koji je izumio David Savir 1959. godine. Rasporedio je segmente u krug i mogli su se optički čitati. Drugi istraživači izgradili su slične sustave, ali nijedan od njih nije se prihvatio. Konačni proboj za automatsku identifikaciju i prikupljanje podataka dogodio se s barkodom 1970-ih.
Prvi barkod koji se zapravo koristio u trgovini bio je Univerzalni kod proizvoda (UPC). IBM je razvio UPC zajedno s prehrambenom industrijom kako bi pojednostavio kupnju i skladištenje hrane. Prvo UPC skeniranje, u supermarketu u Ohiju 1974. godine, bila je kutija Wrigley's žvakaćih guma. Uspjeh je bio znatan, a barkod se brzo proširio. Danas se pojavljuje u gotovo svakoj industriji i primjeni, u logistici kao i u potrošačkoj elektronici.
Tehnologija barkodova prošla je kroz brojne razvoje posljednjih desetljeća. Kodovi su postali složeniji i sada mogu sadržavati nekoliko stotina ili nekoliko tisuća redaka. Pojavili su se i 2D kodovi koji sadrže više informacija na manje prostora; QR kod i podatkovni matrični kod su primjeri. Skeneri su se također poboljšali i sada su brzi i točni. Bežična tehnologija poput RFID-a (radiofrekvencijska identifikacija) omogućuje čitanje barkodova na daljinu, što proširuje područje njihove upotrebe.
Budućnost barkoda je obećavajuća. Za automatsku identifikaciju i prikupljanje podataka, barkod ostaje važan alat. Tehnologija će vjerojatno postati preciznija i učinkovitija. Jedno od područja gdje bi se barkodovi mogli dalje širiti je Internet stvari (IoT). Tamo će inteligentni uređaji koji međusobno komuniciraju putem bežičnih veza igrati važnu ulogu. Stoga se očekuje da će upotreba barkodova za identifikaciju predmeta i praćenje toka robe nastaviti rasti.
Barkod ima izvanrednu povijest. Od običnog uzorka linija i praznina do trenutnog statusa nezamjenjivog alata za prikupljanje podataka, prešao je dug put. Teško je zamisliti kako bi se gospodarstvo i društvo snašli bez ove jednostavne, ali učinkovite tehnologije. Barkod je revolucionirao način na koji identificiramo i pratimo robu i informacije te će i dalje igrati važnu ulogu u budućnosti.